Ljudski potencijali/Ljudski resursi/Ljudski kapital/Radna snaga – isto ili različito?

Znače li svi navedeni pojmovi isto ili se ipak razlikuju?

Radna snaga – kreće se u okvirima zaposlenosti i nezaposlenosti.

Osnovni je čimbenik proizvodnih snaga svakoga društva, a kao roba na tržištu pojavljuje se osobito u modernom kapitalističkom načinu proizvodnje; kao roba ona ima svoju vrijednost i uporabnu vrijednost. Vrijednost radne snage društveno je priznata količina rada potrebnoga za njezinu reprodukciju (za proizvodnju sredstava za život radnika i njegove obitelji). Kao uporabna vrijednost radna snaga ima sposobnost stvaranja robe, tj. vrijednosti i viška vrijednosti. (izvor: www.encikopedija.hr)

Ljudski kapital – širi pojam od radne snage, upućuje na to da su ljudi kreativna socijalna bića i da nisu samo radna snaga, no temeljna ideja pojma ne razlikuje se puno od pojma radne snage. Posredno ili neposredno, pojam je limitiran ekonomskom vrijednošću. Kapital ima veliku vrijednost u ekonomiji i u njega se ulaže radi stjecanja ekonomske dobiti.

Ljudski resursi – zaposlenici su prepoznati kao jedan od najvažnijih resursa organizacije. Ipak, promatranjem ljudi kao resursa promatra ih se s utilitarnog aspekta, kao onoga tko donosi korist, tko je svrhovit, koristan… odnosno kao sredstvo za postizanje organizacijskih ciljeva.

Ljudski potencijali – širok pojam, u srži riječi “potencijal” postoji bilo koja mogućnost. Označava ukupnost formalnih znanja, praktičnih vještina, sposobnosti, ponašanja, socijalnih obiježja, psiholoških osobina, te realiziranih ili skrivenih (koje se još nisu očitovale) kreativnih mogućnosti ljudi kako u organizaciji, tako i u zajednici i društvu.

Ljudi su više od faktora proizvodnje, ulaganje u ljudske potencijale/ljudske resurse/ljudski kapital/radnu snagu važan je element proizvodnosti rada i stvaranja dodatne vrijednosti. Zaposlenici nisu lako zamjenjiva roba, njihova učinkovitost, osim o plaći i materijalnim pogodnostima, ovisi i o mnogim drugim elementima kao što su zadovoljstvo na radu, međusobni odnosi, odnosi s rukovoditeljima, mogućnost napredovanja, uvažavanje, sigurnost zaposlenja…

U suvremenim organizacijama percepcija ljudi i ljudskoga rada ima kompleksniju i humaniju dimenziju u odnosu na onu koja se temeljila pretežno na ekonomskom pristupu. (Marčetić, 2007.)

 

Share: