“Deset sekunda! Šesti dio jedne minute! Časak, da dva-tri puta dahneš, manje neg što treba na smrt ranjenu crvu da pogine, šta je to u životu čovjeka? Šta je to u povijesti naroda? Ništa. U tečaju povijesti svijeta čini ti se da te mjere ne ima. Al sada kad nam se pomalo vraća svijest i dah, kad je i sam bijes prirode, bijući nas, sustao, te se možeš poslije dugih deset dana položiti na uzglavlje, kad ti pod drhtavima nogama ne riče podzemni vatreni zmaj udarajuć svojom kobnom pandžom u srce hrvatske domovine – istom sad, prolazeći kućami glavnoga grada, mjerimo deset sekunda, pa nam se čini da je to bio cio vijek, proklet vijek. Vi koji toga vidjeli, oćutili niste, poznajete strah, prepast, zdvojnost samo po imenu, mi sve to poznajemo po istini.
(…)
Na Jelačićevu trgu gužvala se gomila plahih ljudi, u kočijah spavahu obitelji koje bješe napustile svoj stan. Oko toga stoje kuće ko prijeteći crni divovi, sred toga visi se Jelačićev kip o mjesečini. Ljudi obilaze ko tiha, plaha struja, gleđu ispod oka kuće i šapću potiho. Duhovi su, misliš. Na Zrinskom trgu u okviru crnih visokih palača nižu se crna rebra golog drveća. Svjetiljke uljenice drhću kao svijećice na groblju. U središtu perivoja, gdje obično glazba razigrava vesela srca Zagrepčana, stoje daščare, tu spavaju ljudi. Al mnogi ne nađoše daščara. Po klupah, po travi sjede, leže žene i djeca. Nije to sirotinja koja ne ima šta jesti. To su dobri ljudi dobre kuće, al imetak im je kuća, a boje se da će se kuća srušiti. Da ti je vidjeti ona blijeda lica, one očajne, ukočene oči. Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne očutih dublje žalosti za svoga vijeka. Jer šta? Glavu svoju i svojih možeš iznijeti, al Zagreb, čitavi Zagreb!
(…)
Nesreća je velika, jer je šteta ogromna. Tko je zavirio u kuću može taj kvar izmjerit. Al Zagreb je Zagreb. Ni jedna kuća nije se srušila; ne ima ih deset između između dvije hiljade u kojih se ne bi moglo stanovati. Popravak stajat će miljiune, al dvadeset i sedam puti zamahnula je šaka prirode na naše srce, i Zagreb, ako i teško ranjen, stoji i živi, pa da je tako bio potresen carski Beč, palače na Ringu bile bi se srušile u prah kanda su od karta građene. Prije tri stotine godina obori potres toranj Sv. Marka i Medvedgrad, Tatari ga srušili, Španjolci bombardirali, četiri puta kroz tri vijeka pohara ga užasna vatra, al iz svih tih nevolja dignu se Zagreb kao fenić-ptica.”
(…)
Vienac, br. 47, Zagreb 1880.
“Tvrda u nama budi vjera, vjera u našu budućnost. Zagreb odolio je Turčinu i Tataru, kugi i požaru, Zagreb odoljeti će i jurišu prirodne sile. Naš grad na lijepu moći će se pohvaliti da je kroz vijekove iskapio gorki kalež patnje dodna, neka se zna kolika je to patnja i nesreća bila; mjera pretrpljene nesreće povećava junačku nadu u budućnost. Mnogo smo pretrpjeli od pamtivijeka, strahotu pretrpismo skorih dana, al sve to ne ugasi u naših prsi ufanja u sreću Hrvatske – u budućnost Zagreba.”
Vienac, br. 51, Zagreb 1880.
Iz ciklusa: Zagrebulje, (u:) Sabrana djela, knjiga IX, Zagreb 1964, str. 498-514. Cjelinu sačinjavaju tekstovi objavljeni u razdoblju 1866-1880. u časopisima Pozor i Vijenac.
Izvor: Krakov Zagrebu. Album posvećen stradalnicima potresa 1880. godine, priredili Maciej Czerwinski / Magdalena Najbar-Agičić, Srednja Europa, Zagreb, 2011.
Ulomci iz posljednjih feljtona Augusta Šenoe iz ciklusa Zagrebulje donose se u albumu kao uvod u kontekst dodađaja koji su postali povod za objavljivanje albuma Krakov Zagrebu.
Krakov Zagrebu. Album posvećen stradalnicima potresa 1880. godine objavljen je 1881. godine u Krakovu. Kao znak solidarnosti Krakovljana sa stanovnicima Zagreba poharanog potresom najistaknutije osobe tamošnjeg kulturnog i znanstvenog života objavile su prigodni zbornik likovnih, književnih i znanstvenih radova. Album sadrži crteže, notne zapise, pjesme i aforizme osamdesetak poljskih pisaca i umjetnika te Francuza Juliusza Miena i Švicarca Viktora Tissota. Prihod od prodaje zbornika „Krakov Zagrebu“ bio je poslan Zagrebu.
Jedini primjerci na poljskome jeziku čuvaju se u Jagelonskoj knjižnici u Krakovu. Reprint albuma na hrvatskome i poljskome jeziku objavljen je 2011. godine u izdanju nakladničke kuće Srednja Europa.
