“Otvorio sam rukom knjigu koja je još ležala na Pamelinim koljenima na samom rubu suknje. Pokazao sam joj prstom. Čitala je: Mogao bih i dalje ovako, ali bit će dovoljno, jer bih uskoro mogao naklapati o lipama, o petanqueu, o kruhu koji močiš u oporo crno vino – što oni zovu la soupe a perroquet, papagajska juha. Vratila mi je knjigu, držeći prst na retku koji se pitao: Što sve volim? Slijedilo je: Salatu (ne volim), cimet, sir, najkvirc, marcipan, miris netom pokošene trave (biste li vi čitali dalje?)… ruže, peonije, lavandu, šampanjac, nestalna politička uvjerenja, Glenna Goulda… – I vas – dodao sam kao R. Browning gledajući Pameli u oči. Dobro, fino, idemo dalje. Što zatim slijedi?”
Luko Paljetak, Grenlandski leptiri, Lijepljenje papige, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
#citatnedjeljom
