“- Gledaj, gledaj – odjednom će Motka i stane glasno čitati: – “Direktor Lukas, nakon okončane obustave rada podnio ostavku radi odlaska na novu dužnost šefa Uprave prihoda Skupštine općine…”
– Šta to znači
– Znači da će se sad baviti oporezivanjem građana.
– Dakle opet… – tu Gic napravi rukom gestu koja znači krađu. – Samo…kud baš tamo? Pa on ne zna ništa o financijama.
– Što će mu da zna? Znanje bi mu tamo samo smetalo. I njemu samome, a još više onima koji manipuliraju njime.
– Misliš reći da je netko drugi preko njega… – i Gic ponovi onu istu gestu.
– Ne znam. Ali znam samo jedno. Nekad je i u krađi bilo više dostojanstva. Onaj tko je krao bio je neka osoba. Radio je to u svoje vlastito ime. A i pokradeni je bio osoba. Znao je da je pokraden i, ako ništa drugo, preostao bi mu gnjev. Pravi ljudski gnjev. A ovako…ne zna se više ni tko koga krade ni u ime koga krade…Bojim se da je to cijeli jedan sistem lopovluka koji pomalo potkrada i samog sebe.”
Ivo Brešan, Ptice nebeske, Znanje, Zagreb, 1990, str. 388-389
#citat nedjeljom