“Dok smo hodale u crkvu, dvije po dvije, nedužne i pristojne u našim školskim odorama i školskim šeširićima, Julia bi mi pripovijedala o momcima koje je upoznala kod kuće i o zabranjenim knjigama koje je čitala. Ona je pročitala nekoliko djelića Uliksa (rekla mi je da njezin otac ima tajni primjerak koji je donio iz rata) i mnogo Collete. Pokušavam se sjetiti drugih “zločestih” knjiga o kojima je govorila, ali ne pada mi na pamet nijedna. Bilo je to prije javnog suđenja Lady Chatterley, pa čak i prije egzotičnih otkrića Lawrencea Durrella. Svi smo, dakako, čitali Dugu i Sinove i ljubavnike. Ali to su bile tako uzvišene knjige da se nisu računale u zločeste. Bilo nam je dopušteno da ih čitamo zato što su bile Engleska Književnost. Naša škola, premda ćudoredna, nije bila posve neprosvijećena.
Julia je rekla da će postati spisateljica. Većina nas nije bila posebno ambiciozna, ali Julia jest.”
Margaret Drabble, Sedam sestrica, AGM, Zagreb, 2004., str. 33
Prevela Nada Šoljan.
#citatnedjeljom
