“Kada dođu trenuci u kojima na sve stavljamo upitnik, s njima često dolazi i pitanje jesmo li jedno sa vlastitim životom. Uživajući u sigurnosti svakodnevne rutine i bojeći je se pomalo, u prošlosti volimo naći one koji su sa strašću iskakali iz tračnica. Ljudi kao Nikola i Maruša, koji su prelazili zadane granice i okvire čine nam se životnijim od ostalih. Ne radi se samo o zanimljivoj priči nego o pojedincima koji su iskakali iz okvira, iz tipičnog srednjovjekovnog ordo ili vocatio, koji definira osobe pripadnošću skupinama. (…) Nekim čitateljima oni će možda ponuditi sliku života koji nemaju, a drugima opravdanje za onaj koji imaju.”
Zdenka Janeković Römer, Maruša ili suđenje ljubavi. Bračno-ljubavna priča iz srednjovjekovnog Dubrovnika, Algoritam, Zagreb, 2008., str. 267
