“I doista. postoji li išta zanimljivije od ljudske imaginacije? Ona je neograničena samo ako je takvom razvijemo. Jer, oni koji nikada ne razviju svoju maštu, zauvijek ostaju uskraćeni za dio sebe. I to ne za bilo koji ili bilo kakav dio sebe. Da je taj dio beznačajan, bi li itko čitao knjige?
(…)
Naš bi cilj trebao biti da što više djece i što više odraslih vidi knjižnice i knjižare kao mjesta u koja rado dolaze, kojima se vraćaju i u kojima pronalaze nešto za sebe.”
Anita Peti-Stantić, Čitanjem do (spo)razumijevanja. Od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti, Ljevak, Zagreb, 2019., str. 60
