“Ipak, nikada nisam miješao djelovanje književnosti i filma. Čitajući roman, gledaš ga sam, po mjeri vlastite mašte, očima duše, kako govori Hamlet. I to je apsolutna nadmoć književnosti u odnosu na film, koji gledaš očima redatelja, i koji je trajno prenesen na ekran, uz to u njegovoj interpretaciji. Zato filmski kanon poljske literature, isto kao i skraćenja i sažeci, nikada još nisu intelektualno odgojili niti jedan društveni sloj. Bez obzira na to, kao redatelj Pepela, Svadbe, Osvete i Gospodina Tadije, ne spominjući filmove prema Iwaskiewiczu, na pitanje jesam li protiv adaptacija književnosti na film, s punom odgovornošću odgovaram: Oslobodi Bože! Mislim da adaptacije proširuju krug primatelja koji onda uzimaju u ruke knjige prema kojoj su vidjeli film. Ali treba pamtiti da pisac ima uvijek više slobode od filmskog scenarista. Također, ima više za reći i samo dio toga ostaje na ekranu u filmovima realiziranima prema književnosti.”
Andrzej Wajda, Film i ostatak svijeta. Autobiografija, Srednja Europa, Zagreb, 2015., str. 36-37
S poljskoga preveo Jasmin Novljaković.
