“Plakali smo. Dobro je
da to priznamo nekome.
Možda tebi, proljeće?
Možda iznova tebi
dok teturamo zavičajem
od ruba do ruba
od pepela do sjene
od zvijezde do utvare
noseć ovo malo
vječnosti u nama.”
Tajna žutog popodneva
Vesna Parun, Stid me je umrijeti, Mladost, Zagreb, 1989, str. 118
#citatnedjeljom
Vesna Parun (10. 4. 1922 – 25. 10. 2010)
