“Još volim knjižnice. Njihovu svestranost, nove računalne odjele i knjige požutjele od starosti. Knjižnice su za mene uvijek odisale atmosferom sličnom onoj u katedralama; one su tiho svetište u kojemu se duboko poštuje učenje i u kojemu ljudi podižu knjige i obrazovanje na vjersku razinu. Kad smo bili djeca, tata nas je subotom ujutro dovodio ovamo. Ostavio bi nas na odjelu za djecu/mlade uz stroge upute da se pristojno ponašamo. Ja bih prelistao na desetke knjiga. Ti bi uzeo jednu, obično neku namijenjenu starijim čitačima, sjeo na vreću za sjedenje koja je stajala u kutu i cijelu pročitao.”
Harlan Coben, U tvoje ime, Znanje, Zagreb, 2018., str. 135-136
Prevela s engleskoga Mirta Jambrović.
#citatnedjeljom
