“Svaki narod ima skrivenu povijest, nebrojene priče koje čuvaju samo oni koji su ih iskusili. Priče o ratu često se čitaju i čitatelji diljem svijeta čiji su narodi stajali na suprotnim stranama u bici raspravljaju o njima. Povijest nas je podijelila, no čitanjem se možemo ujediniti u priči, učenju i sjećanju. Knjige nas ujedinjuju kao globalnu zajednicu čitatelja, no, još važnije, kao globalnu zajednicu ljudi koji teže tomu da nešto nauče od prošlosti.
Što određuje kako pamtimo povijest te koji se elementi čuvaju i prodiru u kolektivnu svijest? Ako vam povijesni romani pobuđuju interes, onda tražite činjenice, povijest, memoare i dostupna osobna svjedočanstva. To su temelji na kojima počiva povijesna fikcija. Kada preživjeli odu, ne smijemo dopustiti na istina nestane s njima.
Molim vas, dajte im glas.”
Ruta Sepetys, Sol u moru, Znanje, Zagreb, 2017., str. 346
Prevela s engleskoga Tatjana Rakuljić.
