Bio je to četvrti ili peti put da je čitam i voljela sam je imati pri ruci.
“A, znam tu”, rekao je i iznenadio me. “Laine ju je obožavala kad smo bili klinci. O pauku je, zar ne? I svinji?”
“Da!” Uspravila sam se i pomno ga pogledala, privijajući knjigu uza se. “Baš je dobra. Samo je kraj jako tužan.”
“Aha, sjećam se.” Nasmijao se. “Mama je znala plakati kad bi nam čitala taj dio.”
Bilo mi je zanimljivo zamišljati ga ušuškana u krevet s mladom Laine dok su ležali sklupčani uz majku čije lice nisam vidjela. Zbog toga mi se, umjesto da budem ljubomorna, samo još više sviđao. Zato što je meni Jessie čitala priče prije nego što sam ih sama naučila čitati, pa bismo se skrivale pod pokrivačem s njezinom svjetiljkom. Nisam mogla zamisliti da bi itko u tome bio bolji.
“Što si još volio čitati?” upitala sam, a on se nasmiješio i protegnuo, udobnije se namještajući na istrošenom kauču.
“Imam poprilično dug popis”, rekao je. “Jesi spremna?”
Phoebe Locke, Srpanjske djevojke, Znanje, Zagreb, 2021., str. 15
Prevela Jelena Pataki.
#citatnedjeljom
