“U cijeloj su se kući zamjećivali razbor i oprez žene koja čvrsto stoji na zemlji. No ni jedno drugo mjesto nije otkrivalo pretjerano pažljivu dostojanstvenost kao knjižnica, svetište doktora Urbina prije no što ga je načela starost. Tu je, oko očeva pisaćeg stola od orahovine i naslonjača od isprepletene kože, dao pokriti zidove pa čak i prozore staklenim policama i posložio je u gotovo bezumnu redu tri tisuće knjiga, sve jednako ukoričenih u teleću kožu sa svojim zlaćanim inicijalima na hrptu. Za razliku od drugih prostorija prepuštenih na milost i nemilost treštanju i lošem zadahu iz luke, knjižnica je uvijek zadržala neku tajnovitost i miris opatije.”
Gabriel Garcia Marquez, Ljubav u doba kolere, Vuković & Runjić, Zagreb, 1999., str. 19
#citatnedjeljom
